U Hrvatskom saboru je u četvrtak 15. srpnja usvojen Zakon o gospodarenju otpadom i to većinom od 75 glasova „za“, 43 „protiv“ i dva „suzdržana“. Njegovim stupanjem na snagu - osam dana od objave u Narodnim novinama, zabranjuje se stavljanje na tržište više jednokratnih plastičnih proizvoda, iako se zabrana morala primjenjivati još od 3. srpnja 2021. u skladu s Direktivom EU-a o jednokratnoj plastici.
Koja se pitanja ovim Zakonom rješavaju?
Ovim Zakonom određuju se novi viši ciljevi odvajanja i recikliranja otpada do 2035. godine i novi niži ciljevi za odlaganje otpada. Propisuju se mjere za jednokratne plastične proizvode koje uključuju zabranu stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih proizvoda (npr. štapići, slamke, pribor za jelo i sl.), označavanje proizvoda, proširenu odgovornost proizvođača, i informiranje javnosti te zabranu stavljanja na tržište plastičnih vrećica za nošenje debljine manje od 50 mikrometara uz izuzetak vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje.
Ovim Zakonom propisuje se nadležnost županijskog upravnog tijela za vođenje Očevidnika sakupljača i oporabitelja. Propisuje se da Ministarstvo izdaje dozvole za gospodarenje otpadom za opasni otpad i za neopasni otpad koji se obrađuje postupcima u kojima se otpad koristi kao gorivo ili drugog načina dobivanja energije (R1) i spaljivanje otpada na kopnu (D10), a nadležno županijsko tijelo izdaje dozvole za neopasni otpad za sve ostale postupke oporabe i zbrinjavanja. Za neke postupke oporabe otpada (npr. biološka oporaba, energetska oporaba neopasnog otpada uz proizvodnju energije, oporaba otpadnog ulja radi proizvodnje biogoriva, oporaba drvnog otpada, oporaba otpada u gradnji i za proizvodnju asfalta, sakupljanje otpada) i za postupak sakupljanja svih vrsta otpada uvodi se upis u očevidnik koji vode nadležni županijski uredi. Propisuje se da se dozvola za gospodarenje otpadom izdaje na rok od deset godina. Propisuje se nadležnost županijskih upravnih tijela za vođenje evidencija i očevidnika za djelatnosti gospodarenja otpadom (prijevoz, posredovanje, trgovanja otpadom, reciklažna dvorišta, nusproizvodi), a očevidnik o ukidanju statusa otpada vodi Ministarstvo.
Ovim Zakonom propisuje se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada (što čini javnu uslugu, tko su korisnici javne usluge, obračun cijene javne usluge, obveze korisnika i davatelja javne usluge te jedinica lokalne samouprave, itd.)
Na temelju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2021. godine, a vezano za razvrstavanje korisnika javne usluge na kućanstva i koji nisu kućanstva, obrazloženje Ustavnog suda Republike Hrvatske se u bitnom temelji na činjenici da mogućnost razlikovanja dvije kategorije korisnika javne usluge nije bila propisana Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, a što je učinjeno u ovom Prijedlogu Zakona kojim je propisano da se korisnici javne usluge dijele na kućanstva i one koji nisu kućanstva. Vezano za ugovornu kaznu obrazloženje Ustavnog suda Republike Hrvatske je da se propisivanjem Uredbom ugovorne kazne, kao dijela strukture cijene javne usluge, izašlo izvan okvira ovlaštenja određenog Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. U tom smislu je ovim prijedlogom Zakona propisano da je korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge ugovornu kaznu ako ne ispunjava propisane obveze i da se iznos ugovorne kazne iskazuje na zasebnoj stavci na računu za javnu uslugu, odnosno ugovorna kazna više nije dio strukture cijene javne usluge što je bilo sporno.
Vezano za poticajnu naknadu, u bitnom se u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske navodi da su zbog toga što je kao temeljna godina za izračun količine otpada, za koju se plaća poticajna naknada bila 2015. godina, te su zbog toga određene jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: JLS) bile zakinute i zapravo „kažnjene“ jer su i prije 2015. godine uspješno uspostavile učinkoviti sustav i postigle dobre rezultate odnosno visoki postotak odvajanja otpada, a što predloženi način izračuna poticajne naknade nije uzimao u obzir te da su JSL stavljene u neravnopravni položaj. Isto tako u obrazloženju Ustavnog suda Republike Hrvatske se navodi da takva mjera nije dovoljno stimulativna za JLS i da nije pravedna u smislu jednake tretiranosti JLS. U ovom prijedlogu Zakona za izračun poticajne naknade primijenjen je drugačiji način izračuna koji ne uključuje 2015. kao baznu godinu i ne uključuje izuzetke od plaćanja, već se izračunava na temelju postignutih rezultata pojedine JLS za prethodnu kalendarsku godinu, što se smatra pravednijim načinom.
Propisuju se centri za ponovnu uporabu. Propisuje se postupak vođenja očevidnika o nastanku i tijeku otpada te obveznici vođenja tog očevidnika.
Prijedlogom zakona utvrđuju se uvjeti i nadležnosti za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije (plan gospodarenja i dozvola za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije). Propisuje se da su obveznici izrade plana gospodarenja otpadom Republika Hrvatska i županije. Propisuju se obaveze proizvođačima proizvoda u okviru proširene odgovornosti i način organiziranja sustava proširene odgovornosti proizvođača putem Fonda i Organizacije. Određuju se posebne kategorije otpada za koje se propisuju posebni uvjeti gospodarenja i/ili plaćanje posebnih naknada. Također, propisuju se ekonomski instrumenti gospodarenja otpadom (potpore te poticajna naknada, naknada za odlaganje otpada, naknada zbog blizine odlagališta i naknada za korištenje odlagališta, povratna naknada, naknada gospodarenja otpadom u okviru proširene odgovornosti proizvođača).
Propisuje se nadležnost i prekršajne odredbe za prekogranični promet otpadom na koji se izravno primjenjuje Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (SL L 190, 12. 7. 2006.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU) 2015/2002 оd 10. studenoga 2015. o izmjeni priloga I.C i V. Uredbi (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (SL L 294, 11. 11. 2015.). Određuje se sadržaj i nadležnost za informacijski sustav gospodarenja otpadom. Propisuje se inspekcijski i upravni nadzor nad primjenom zakona, prekršajne odredbe te prijelazne i završne odredbe. Zbog hitnosti usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s direktivama Europske unije propisuje se da će se naknadna procjena učinka propisa provesti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona.
